Particije mini-KAKO Kristan Koehntopp, kris@koehntopp.de verzija 2.4, 3. studenog 1997. Ovaj mini-KAKO pomaze u planiranju i dijeljenju prostora na disku za svoj Linux sustav. Govori o hardveru diskova, particijama, velicini i polozaju swapa, datotecnim sustavima, njihovim vrstama i povezanim temama. Namjera mi je dati vam nesto teoretskog znanja, a ne postupke iz prakse. ______________________________________________________________________ Sadrzaj 1. Uvod 1.1 Sto je ovo? 1.2 Sto je u njemu? i povezani KAKO dokumenti 2. A sto su to particije? 2.1 Backup je vazan 2.2 Brojevi i imena uredaja 3. Koje su mi particije potrebne? 3.1 Koliko particija trebam? 3.2 Koliki treba biti swap prostor 3.3 Kamo ide moj swap prostor? 3.4 Neke cinjenice o datotecnim sustavima i fragmentaciji 3.5 Zivotni vijek datoteka i ciklusi backupa kao kriteriji particioniranja 4. Primjer 4.1 Preporuceni model za naprednog pocetnika 5. Kako je to na mom racunalu 6. Hrvatski prijevod ______________________________________________________________________ 11.. UUvvoodd 11..11.. SSttoo jjee oovvoo?? Ovo je Linux mini-KAKO. Mini-KAKO je tekst manjeg obujma koji objasnjava postupke instalacije ili odrzavanja Linuxa. Manji je jer je njegova tema ili sadrzaj premalen za pravi KAKO ili cak knjigu. KAKO-i nisu prirucnici: tome sluze man stranice. 11..22.. SSttoo jjee uu nnjjeemmuu?? ii ppoovveezzaannii KKAAKKOO ddookkuummeennttii Ovaj mini-KAKO objasnjava planiranje i dijeljenje prostora na disku za vas Linux sustav. Govori o hardveru diskova, particijama, velicini i polozaju swap, datotecnim sustavima, njihovim vrstama i povezanim temama. Namjera mi je dati vam nesto teoretskog znanja, pa cu uglavnom govoriti o principima, a ne alatima. Idealno, ovaj biste dokument trebali procitati prije svoje prve instalacije, no iz nekog razloga to je pomalo tesko vecini ljudi. Pocetnici imaju i drugih problema osim optimiziranja podjele diska. Vi ste vjerojatno vec zavrsili instaliranje Linuxa i sad se pitate o nacinima poboljsavanja te instalacije ili izbjegavanju nekih gadnih gresaka u slijedecoj. Pa, ocekujte zelju za brisanjem i ponovnim instaliranjem nakon sto zavrsite s ovim tekstom. :-) Ovaj mini-KAKO uglavnom je ogranicen na planiranje i dijeljenje diskovnog prostora. Ne upucuje u koristenje fdisk-a, LILO-a, mke2fs-a ili programa za backup. O tome su napisani drugi KAKO-i. Za svjeze informacije o Linux HOWTO-ima pogledajte LLiinnuuxx HHOOWWTTOO IInnddeexx. Tamo su i upute o nabavljanju HOWTO-a. Kako bi naucili procjenjivati razne potrebe velicine i brzine za razlicite dijelove datotecnog sustava, procitajte LLiinnuuxx MMuullttiippllee DDiisskkss LLaayyoouutt mmiinnii--HHOOWWTTOO Gjoena Steina, gjoen@nyx.net. Za upute i razmisljanja o diskovima s vise od 1024 cilindra pogledajte LLiinnuuxx LLaarrggee DDiisskk mmiinnii--HHOOWWTTOO Andriesa Brouwera, aeb@cwi.nl. Za upute o ogranicavanju korisnickog koristenja prostora na disku (kvote) procitajte LLiinnuuxx QQuuoottaa mmiinnii--HHOOWWTTOO Alberta M. C. Tama, bertie@scn.org). Za sada ne postoje opceniti dokumenti o backupu diskova, ali nekoliko dokumenata govori o specificnim backup rjesenjima. Za upute o integriranju Linuxa u IBM ADSM backup okruzje pogledajte LLiinnuuxx AADDSSMM BBaacckkuupp mmiinnii--HHOOWWTTOO Thomasa Koeniga, Thomas.Koenig@ciw.uni-karlsruhe.de. Za upute o backupu Linuxa preko MS DOS-a pogledajte LLiinnuuxx BBaacckkuupp wwiitthh MMSSDDOOSS mmiinnii--HHOOWWTTOO Christophera Neufelda, neufeld@physics.utoronto.ca. Za upute o pisanju i predavanju HOWTO dokumenata pogledajte LLiinnuuxx HHOOWWTTOO IInnddeexx Tima Bynuma, linux-howto@sunsite.unc.edu. I pregledavanje /usr/src/linux/Documentation moze biti vrlo plodno. Za neke informacije o svojstvima podrske za vas disk procitajte ide.txt i scsi.txt, te pogledajte direktorij filesystems. 22.. AA ssttoo ssuu ttoo ppaarrttiicciijjee?? Ubrzo nakon sto su izmisljeni PC tvrdi diskovi ljudi su htjeli instalirati vise operacijskih sustava, cak i ako je njihov sustav imao samo jedan disk. Zato je bio potreban nacin podjele jednog fizickog diska na vise logickih. Eto sto je particija: neprekinut slijed blokova na vasem tvrdom disku kojeg vecina operacijskih sustava tretira kao potpuno odvojen disk. Ocito je da se particije ne smiju preklapati: operacijski sustav sigurno nece biti zadovoljan ako neki drugi operacijski sustav instaliran na istom stroju brise vazne informacije zbog preklapanja particija. Izmedu susjednih particija ne bi smjelo biti ni rupa. Takva situacija nije stetna, ali tako bacate dragocjen diskovni prostor. Disk ne mora biti potpuno particioniran. Mozda cete htjeti ostaviti nesto prostora na kraju diska koji jos nije dodijeljen nijednom instaliranom operacijskom sustavu. Poslije, kad shvatite koju instalaciju najvise koristite, na taj preostali prostor mozete staviti datotecni sustav. Particije se ne mogu micati niti povecavati ili smanjivati bez unistavanja datotecnog sustava koji sadrze. Zato ponovno particioniranje obicno ukljucuje backup i vracanje svih datotecnih sustava o kojim se radi. U stvari, prilicno je uobicajeno da potpuno poremetite stvari, pa treba spremiti na sigurno sve podatke sa svih diskova tog racunala prije nego sto i dirnete stvari tipa fdisk. Medutim, neke particije s odredenim vrstama datotecnih sustava zapravo se _m_o_g_u podijeliti bez gubljenja podataka (uz malo srece). Na primjer, program fips dijeli MS DOS particije kako bi oslobodili prostora za instaliranje Linuxa bez potrebe za ponovnom instalacijom MS DOS-a. Ali, jos uvijek necete dirati takve stvari bez pazljivog backupa svega na stroju, zar ne? 22..11.. BBaacckkuupp jjee vvaazzaann Za backup su najzgodnije trake. Brze su, pouzdane i lake za koristenje, pa mozete cesto izvoditi backup, automatski i bez problema. Banana na podu: ja pricam o pravim trakama, ne onom ftape smecu za disketne kontrolere. Razmisljajte o SCSI-u: SCSI podrska je ugradena u Linux. Ne morate ucitavati ASPI podrsku, ne gubite dragocjenu HMA i kad je jednom SCSI host adapter instaliran, samo prikvacite dodatne diskove, trake i CD-ROM-ove. Nema vise I/O adresa, igranja s IRQ-ovima ili podesavanja Master/Slave ili PIO razine. Uz to: bolji SCSI host adapteri daju vam visoke I/O performanse bez puno koristenja CPU-a. Cak i kod velike aktivnosti diska brzina odgovora bit ce dobra. Ako kanite koristiti Linux sustav za veci Usenet feed ili postati ISP, ni ne pomisljajte o sustavu bez SCSI-a. 22..22.. BBrroojjeevvii ii iimmeennaa uurreeddaajjaa Broj particija na Intel sustavu ogranicen je od pocetka: izvorna particijska tabela instalirala se kao dio boot sektora i sadrzavala prostora za samo 4 particije. Ove particije sada se nazivaju primarne particije. Kad je potreba za vise particija na sustavu postala ocigledna, izmisljene su logicke particije. Broj logickih particija nije ogranicen: svaka logicka particija sadrzi pokazivac na slijedecu logicku particiju, pa teoretski mozete imati neogranicen lanac particija. Iz razloga kompatibilnosti moralo se oznaciti prostor koji koriste sve logicke particije. Ako koristite logicke particije, jedna je primarna particija oznacena kao eexxtteennddeedd (prosirena), a njen pocetak i kraj pokazuju na prostor koji zauzimaju vase logicke particije. Naravno, prostor svih logickih particija mora biti neprekinut. Moze postojati samo jedna prosirena particija: nijedan fdisk nece stvoriti vise od jedne. Linux radi s ogranicenim brojem particija po disku. Pod Linuxom mozete koristiti 4 primarne particije (3 korisne, ako koristite logicke particije) i najvise 15 particija na SCSI disku (na IDE disku sve skupa 63). Jedina vazna stvar kod datoteke uredaja su njen mmaajjoorr (veci) i mmiinnoorr (manji) broj koji su pokazani umjesto velicine: $ ls -l /dev/hda brw-rw---- 1 root disk 3, 0 Jul 18 1994 /dev/hda ^ ^ | manji broj uredaja veci broj uredaja Kod pristupa datoteci uredaja, veci broj odabire podrsku koja se poziva za ulaz/izlaz uredaja. Ovaj poziv obavlja se s manjim brojem kao parametrom i znacenje manjeg broja u potpunosti ovisi o podrsci. Koristenje manjih brojeva obicno opisuje dokumentacija podrske. Za IDE diskove dokumentacija je u /usr/src/linux/Documentation/ide.txt. Za SCSI diskove takvu dokumentaciju ocekivali biste u /usr/src/linux/Documentation/scsi.txt, ali tamo je nema. Morat cete provjeriti izvorni kod podrske (/usr/src/linux/driver/scsi/sd.c, 184.-196. red). Na srecu, popis imena i brojeva uredaja Petera Anvina nalazi se u /usr/src/linux/Documentation/devices.txt; pogledajte opise blok uredaja, veci 3, 22, 33 i 34 za IDE i veci 8 za SCSI diskove. Veci i manji broj dugi su jedan bajt i zbog toga je broj particija na disku ogranicen. O imenima uredaja postoje konvencije na koje se oslanjaju mnogi alati sustava. Ocekuju da se vasi IDE diskovi zovu /dev/hd*, a SCSI diskovi /dev/sd*. Diskovi su oznaceni s a, b, c, ..., pa je /dev/hda vas prvi IDE disk, a /dev/sda vas prvi SCSI disk. Oba uredaja predstavljaju cijele diskove, od prvog bloka. Pisanje na ove uredaje krivim alatima unistit ce njihov master boot loader i particijsku tabelu, cineci sve podatke na tom disku ili vas sustav nedostupnim. Pazite sto radite, i, opet, backup prije toga. Primarne su particije 1, 2, 3 i 4. Dakle, /dev/hda1 je prva primarna particija na prvom IDE disku itd. Logicke particije imaju brojeve iznad 5, pa je /dev/sdb5 prva logicka particija na drugom SCSI disku. Svaka particija ima adresu pocetnog i zavrsnog bloka i vrstu. Vrsta je numericki kod (jedan bajt) koji doticnu particiju pripisuje odredenoj vrsti operacijskog sustava. Na srecu racunalnih konzultanata kodovi za vrste particija nisu bas jedinstveni, pa uvijek postoji mogucnost da dva operacijska sustava koriste isti kod vrste. Linux koristi kod 0x82 za swap particije i 0x83 za "urodene" datotecne sustave (za vecinu vas to je ext2). Nekad popularan, sad zastarjeli Linux/Minix datotecni sustav koristio je kod 0x81. OS/2 svoje particije oznacava s 0x07, kao i NTFS Windowsa NT. MS DOS koristi nekoliko kodova za razne varijante FAT datotecnog sustava: poznate su 0x01, 0x04 i 0x06. DR-DOS je koristio 0x81 za zasticene FAT particije, tako se sudarajuci s Linux/Minix-om, no ni Linux/Minix ni DR-DOS vise nisu u sirokoj primjeni. Usput, prosirena particija koja se koristi kao sadrzavatelj logickih ima kod 0x05. Particije se stvaraju i brisu programom fdisk. Svaki operacijski sustav s malo samopostovanja dolazi s fdiskom i koji se tradicionalno cak i zove fdisk (ili FDISK.EXE) u skoro svim OS-evima. Neki fdiskovi, kao sto je DOS-ov, ponesto su ograniceni u radu s particijama drugih operacijskih sustava. Takva ogranicenja ukljucuju potpunu nesposobnost rada s bilo cime sto ima nepoznat kod, nesposobnost rada s brojevima cilindara vecim od 1024 i nesposobnost stvaranja ili cak razumijevanja particija koje ne zavrsavaju na granici cilindra. Na primjer, MS-DOS fdisk ne moze brisati NTFS particije; OS/2 fdisk poznat je po tihom "ispravljanju" particija stvorenih u Linux fdisku koje ne zavrsavaju na granici cilindra; obojica, DOS i OS/2 fdisk, imaju problema s diskovima koji imaju vise od 1024 cilindra (za detalje o takvim diskovima pogledajte LLaarrggee ddiisskk mmiinnii--HHOOWWTTOO). 33.. KKoojjee ssuu mmii ppaarrttiicciijjee ppoottrreebbnnee?? 33..11.. KKoolliikkoo ppaarrttiicciijjaa ttrreebbaamm?? Dakle, koje vam particije trebaju? Pa, neki operacijski sustavi ne vjeruju u dizanje s logicke particije iz razloga neshvatljivih bilo kojem razumnom umu. Zato cete vjerojatno rezervirati svoje primarne particije za dizanje MS-DOS-a, OS/2-a i Linuxa ili sto vam vec treba. Nemojte zaboraviti da je potrebna samo jedna primarna particija za prosirenu particiju, koja sadrzi ostale logicke particije. Dizanje operacijskih sustava obavlja se u realnom modu i ukljucuje petljanje s BIOS-ima i granicom od 1024 cilindra. Vjerojatno cete svoje particije za dizanje staviti u prva 1024 cilindra svog diska kako bi izbjegli bilo kakve probleme. Opet, za vise detalja procitajte LLaarrggee ddiisskk mmiinnii--HHOOWWTTOO. Za instalaciju Linuxa potrebna vam je barem jedna particija. Ako se kernel ucitava s te particije (na primjer pomocu LILO-a), mora ju moci citati vas BIOS. Ako za ucitavanje svog kernela koristite druga sredstva (na primjer disketu ili LOADLIN.EXE, program za ucitavanje Linuxa iz MS DOS-a) particija moze biti bilo gdje. U svakom slucaju, vrsta joj mora biti 0x83 (LLiinnuuxx nnaattiivvee). Vasem ce sustavu trebati swap. Ako necete koristiti datoteke, potrebna vam je posvecena swap particija. Posto joj pristupa samo Linux kernel koji ne pati od manjaka PC BIOS-a, ona se moze nalaziti bilo gdje. Za nju preporucam koristenje logicke particije (/dev/?d?5 i vise). Posvecene Linux swap particije imaju vrstu 0x82 (LLiinnuuxx sswwaapp). To su minimalne potrebe. Mozda ce vise Linux particija biti korisnije. Citajte dalje. 33..22.. KKoolliikkii ttrreebbaa bbiittii sswwaapp pprroossttoorr Ako ste se odlucili za posebnu swap particiju, sto je opcenito Dobra Ideja [tm], u procjeni njene velicine slijedite ove savjete: · Kod Linuxa se RAM i swap zbrajaju (sto ne vrijedi za sve Unixe). Na primjer, ako imate 8 MB RAM-a i 12 MB-a swap-a, imate ukupno 20 MB virtualne memorije. · Uz svoj swap prostor trebali biste barem 16 MB ukupne virtualne memorije. Prema tome, za 4 MB RAM-a uzmite barem 12 MB swap-a, za 8 MB RAM-a barem 8 MB swap-a. · Pod Linuxom swap particija ne moze biti veca od 128 MB. Tocnije, particija moze biti veca od 128 MB, ali dodatni prostor nikad se ne koristi. Ako zelite vise od 128 MB swap-a, napravite vise swap particija. · Kod procjene velicine swap prostora imajte na umu da previse prostora mozda uopce nece biti korisno. Svaki proces ima svoj wwoorrkkiinngg sseett (radni skup). To je skup stranica u memoriji koje ce procesor obraditi u vrlo bliskoj buducnosti. Linux pokusava predvidjeti te pristupe memoriji (uz pretpostavku da ce se nedavno koristene stranice uskoro opet koristiti) i te stranice drzi u RAM- u ako je to moguce. Ako program ima dobru "lokalnost pristupa" ova ce pretpostavka biti tocna i algoritam predvidanja ce raditi. Drzanje radnog skupa u glavnoj memoriji radi samo ako je dovoljno glavne memorije. Ako na racunalu radi previse procesa, kernel je prisiljen na disk stavljati stranice kojima ce uskoro opet pristupiti (tako namecuci izbacivanje stranice nekog drugog radnog skupa i potom ubacivanje stranice kojoj se pristupa). Ovo obicno zavrsava vrlo velikim porastom aktivnosti i znacajnim padom performansi. Za racunalo u ovakvom stanju kaze se da ttrraasshhaa (gubi vrijeme). Na trashing racunalu procesi u biti rade s diska, a ne iz RAM-a. Ocekivajte pad performansi koji otprilike odgovara omjeru brzine pristupa memoriji i disku. Po vrlo staroj procjeni iz dana PDP-a i Vaxa velicina radnog skupa programa je oko 25% njegove virtualne velicine. Prema tome, vjerojatno je beskorisno imati swap veci od trostruke velicine vaseg RAM-a. Ali nemojte zaboraviti da je ovo samo procjena. Lako je napraviti scenarije po kojima programi imaju vrlo velike ili vrlo male radne skupove. Na primjer, simulacijski program s velikom kolicinom podataka kojoj se pristupa vrlo slucajno imao bi skoro nikakvu lokalnost pristupa u svom ddaattaa segmentu, pa bi njegov radni skup bio poprilicno velik. S druge strane, xv s puno istovremeno otvorenih JPEG-ova koji su svi, osim jednoga, ikone, imao bi vrlo velik data segment. Ali sva pretvaranja slika obavljaju se na jednoj slici, pa veci dio memorije koju xv zauzima nije ni taknut. Isto vrijedi i za editor s puno prozora od kojih se samo jedan mijenja odjednom. Ovi programi imaju -- ako su oblikovani kako treba -- vrlo visoku lokalnost pristupa i njihovi veliki dijelovi mogu se drzati na swap-u bez veceg utjecaja na performanse. Procjena o 25% iz doba komandne linije mozda se cini sumnjivom u doba suvremenih GUI programa koji rade na vise dokumenata, ali ne znam za bilo kakve novije dokumente o takvim brojkama. Dakle, za konfiguraciju s 16 MB RAM-a, pri minimalnoj konfiguraciji swap nije potreban, a vise od 48 MB swap-a vjerojatno je beskorisno. Tocan iznos potrebne memorije ovisi o mjesavini aplikacija koristenih na racunalu (a sto ste drugo ocekivali?). 33..33.. KKaammoo iiddee mmoojj sswwaapp pprroossttoorr?? · Mehanika je spora, elektronika je brza. Suvremeni tvrdi diskovi imaju puno glava. Prebacivanje izmedu glava na istoj stazi brzo je jer je potpuno elektronicko. Prebacivanje izmedu staza je sporo, posto ukljucuje pomicanje stvarne tvari. Prema tome, ako imate disk s puno glava i drugi s manje glava koji su jednaki po drugim osobinama, disk s vise glava bit ce brzi. No dijeljenje swapa i drzanje na oba diska bit ce jos brze. · Stariji diskovi na svim stazama imaju isti broj sektora. Na takvim diskovima swap ce biti najbrzi na sredini diska ako pretpostavimo da ce se vasa glava na swap podrucje pomaknuti sa slucajne staze. · Noviji diskovi koriste ZBR (ZZone BBit RRecording). Imaju vise sektora na vanjskim stazama. Uz stalan broj okretaja, ovo rezultira puno boljim performansama na vanjskim stazama nego na unutarnjim. Svoj swap stavite na brze staze. · Naravno, glava vaseg diska nece se kretati slucajno. Ako je swap prostor na sredini diska izmedu stalno zaposlene home particije i skoro nekoristene particije za arhive, bolje bi bilo da je swap usred home particije za jos krace pokrete glave. Jos bi bolje bilo kad bi swap bio na drugom, nekoristenom disku. _S_a_z_e_t_a_k_: swap stavite na brz disk s mnogo glava koji nije zauzet drugim stvarima. Ako imate vise diskova swap podijelite i razbacajte po svojim diskovima, ili cak kontrolerima. _J_o_s _b_o_l_j_e_: kupite jos RAM-a. 33..44.. NNeekkee cciinnjjeenniiccee oo ddaattootteeccnniimm ssuussttaavviimmaa ii ffrraaggmmeennttaacciijjii O prostoru na disku brine se operacijski sustav u jedinicama blokova i njihovim fragmentima. Na ext2, fragmenti i blokovi moraju biti jednake velicine, pa se mozemo usredotociti na blokove. Datoteke mogu imati bilo koju velicinu. Ne zavrsavaju na granicama blokova. Tako je kod svake datoteke dio zadnjeg bloka datoteke bacen. Ako pretpostavimo da su velicine datoteka slucajne, beskorisno je otprilike pola bloka na svaku datoteku na vasem disku. Tanenbaum ovo u svojoj knjizi OOppeerraattiinngg SSyysstteemmss zove "internom fragmentacijom". Broj datoteka na disku mozete pogoditi po broju zauzetih inodea. Na mom disku # df -i Filesystem Inodes IUsed IFree %IUsed Mounted on /dev/hda3 64256 12234 52022 19% / /dev/hda5 96000 43058 52942 45% /var otprilike je 12 000 datoteka na / i oko 44 000 datoteka na /var. Ako je velicina bloka 1 kB, u zavrsnim blokovima datoteka izgubljeno je oko 6 + 22 = 28 MB prostora na disku. Da sam izabrao velicinu bloka od 4 kB, izgubio bih 4 puta manje prostora. No prenosenje podataka brze je za velike, neprekinute komade podataka. Zato ext2 pokusava unaprijed zauzeti 8 neprekinutih blokova za rastuce datoteke. Nekoristeni blokovi odbacuju se pri zatvaranju datoteke, pa prostor nije bacen. Prekinut slijed blokova datoteke los je za brzinu jer se datotekama cesto pristupa sekvencijalno. Operacijski sustav prisiljava na dijeljenje pristupa disku, a disk na pomicanje glave. Ovo se naziva "eksterna fragmentacija" ili jednostavno "fragmentacija" i uobicajen je problem na DOS-ovim datotecnim sustavima. ext2 ima nekoliko strategija izbjegavanja eksterne fragmentacije. Fragmentacija obicno nije velik problem za ext2, cak ni na vrlo koristenim particijama kao sto je Usenet news spool. Iako postoji alat za defragmentiranje ext2 datotecnih sustava, nitko ga ne koristi i nije u toku s trenutnom verzijom ext2. Koristite ga, ali na svoju odgovornost. MS DOS datotecni sustav dobro je poznat po svojem patoloskom radu s prostorom diska. Zajedno s beskonacnim buffer cacheom koje MS DOS koristi ucinak fragmentacije datoteka na brzinu vrlo je zamjetan. Korisnici DOS-a navikli su na defragmentiranje diska svakih par tjedana i neki su o defragmentaciji razvili neka ritualna vjerovanja. Te navike ne bi trebalo prenijeti na Linux i ext2. Linuxovi datotecni sustavi uz normalno koristenje ne trebaju defragmentaciju sto se odnosi na bilo koju situaciju s barem 5% slobodnog prostora na disku. MS DOS-ov datotecni sustav takoder je poznat po gubljenju velikih kolicina diskovnog prostora zbog interne fragmentacije. Za particije vece od 256 MB velicine bloka postaju visoke do beskorisnosti (ovo je donekle ispravljeno u FAT32). ext2 vam ne namece izbor velikih blokova za velike datotecne sustave, osim kod vrlo velikih datotecnih sustava vecih od 0.5 TB (jedan terabajt sadrzi 1024 gigabajta), gdje manje velicine blokova postaju nedjelotvorne. Tako, za razliku od DOS-a, ne postoji potreba za dijeljenjem velikih diskova na vise particija kako bi se smanjila velicina bloka. Ako je moguce, koristite predodredenu velicinu od 1 kB-a. Mozda cete na nekim particijama eksperimentirati s 2 kB velikim blokovima, ali ocekujte neke rijetko susretane bagove: vecina ljudi koristi predodredeno. 33..55.. ppaarrttiicciioonniirraannjjaa ZZiivvoottnnii vviijjeekk ddaattootteekkaa ii cciikklluussii bbaacckkuuppaa kkaaoo kkrriitteerriijjii Na ext2 odluke o particioniranju trebale bi biti vodene razmatranjem backupa i izbjegavanjem eksterne fragmentacije zbog razlicitog zivotnog vijeka datoteka. Datoteke imaju svoj zivotni vijek. Nakon sto je datoteka stvorena, neko ce vrijeme ostati na sustavu, a zatim biti izbrisana. Trajanje datoteka u sustavu je vrlo raznolika i dijelom ovisi o mjestu datoteke. Na primjer, datoteke u /bin, /sbin, /usr/sbin, /usr/bin i slicnima vjerojatno ce imati vrlo dug vijek: mnogi mjeseci i vise. Datoteke u /home imaju srednji vijek: otprilike nekoliko tjedana. Datoteke u /var obicno kratko zive: gotovo nijedna datoteka u /var/spool/news nece ostati vise od nekoliko dana, a datotekama u /var/spool/lpd vijek se mjeri u minutama ili manje. Za backup je korisno kad je velicina dnevnog backupa manja od kapaciteta jednog medija. Dnevni backup moze biti potpun ili inkrementalan. Mozete se odluciti za particije koje su dovoljno male da stanu na jedan medij (ako ste odabrali potpune dnevne backupe). U svakom slucaju, particija bi trebala biti dovoljno mala da dnevna delta (sve promijenjene datoteke) stane na jedan medij (ako ste odabrali inkrementalni backup i kanite mijenjati medij za tjedni/mjesecni potpuni backup -- uz vase prisustvo). Vasa strategija backupa ovisi o toj odluci. Kod planiranja i kupovanja diskovnog prostora, nemojte zaboraviti ostaviti dovoljno novca za odgovarajuci backup! Podaci bez backupa bezvrijedni su! Cijena ponovne proizvodnje podataka puno je veca od cijene backupa za gotovo svakoga! Za brzinu je korisno drzanje datoteka razlicitog vijeka na razlicitim particijama. Ovako ce se kratkotrajne datoteke na news particiji vrlo tesko fragmentirati. To nece utjecati na brzinu / ili /home particije. 44.. PPrriimmjjeerr 44..11.. PPrreeppoorruucceennii mmooddeell zzaa nnaapprreeddnnoogg ppoocceettnniikkaa Uobicajeno je napraviti /, /home i /var particije kao sto je gore objasnjeno. Jednostavno je za instalaciju i odrzavanje i dovoljno se razlikuje da bi izbjeglo krivi ucinak zbog razlicitog zivotnog vijeka. Dobro odgovara i backup modelu: skoro se nitko ne bavi backupom USENET news spoolova i u /var se isplati spasavati samo neke datoteke (/var/spool/mail mi prvi pada na pamet). S druge strane, / se rijetko mijenja i moze ga se backupirati kad je potrebno (nakon promjena konfiguracije), a dovoljno je malen da potpuno stane na vecinu medija (250 do 500 MB, ovisno o kolicini instaliranih programa). /home sadrzi vazne korisnicke podatke i trebalo bi ga dnevno backupirati. Neke instalacije imaju vrlo velik /home i zato moraju koristiti inkrementalne backupe. Neki sustavi i /tmp stavljaju na posebnu particiju, drugi ga simbolicki vezu za /var/tmp kako bi postigli isti ucinak (primjetite da ovo utjece jednokorisnicki mod kada je /var nedostupan, pa sustav nema /tmp dok ga ne napravite ili rucno montirate /var) ili ga stavljaju na RAM disk (ovo radi Solaris, na primjer). Tako je /tmp izvan / sto je dobra ideja. Ovaj je model prikladan i za nadogradnje ili ponovne instalacije: snimite svoje konfiguracijske datoteke (ili cijeli /etc) u neki direktorij na /home particiji), izbrisite svoj /, ponovno instalirajte i stare konfiguracije vratite iz snimljenog direktorija na /home. 55.. KKaakkoo jjee ttoo nnaa mmoomm rraaccuunnaalluu Na mojoj je polici stajala jedna stara 386-ica na 40 Mhz, s ISA sabirnicom, koju sam napustio prije dvije godine jer mi vise nije trebala. Htio sam ju pretvoriti u malen posluzitelj mog kucnog LAN-a bez X-a. Evo kako sam to napravio: uzeo sam tu 386-icu i na nju stavio 16 MB RAM-a. Dodao jeftini EIDE disk, najmanji kojeg sam nasao (800 MB) i Ethernet karticu. Dodao stari Hercules jer sam za njega jos imao monitor. Instalirao Linux i tamo imam lokalni NFS, SMB, HTTP, LPD/LPR i NNTP posluzitelj, kao i router poste i POP3 posluzitelj. Uz dodatnu ISDN karticu stroj mi je postao i TCP/IP router i firewall. Vecina je prostora na disku tog racunala otislo u /var, /var/spool/mail, /var/spool/news i /var/httpd/html. /var sam stavio na odvojenu, veliku particiju. Na tom stroju nece biti korisnika, pa nisam napravio /home particiju, a /home je montiran s neke druge radne stanice preko NFS-a. Linux bez X-a uz nekoliko lokalno instaliranih alata bit ce sasvim zadovoljan na / particiji od 250 MB. Racunalo ima 16 MB RAM-a, ali na njemu ce raditi dosta posluzitelja. 16 MB swapa trebalo bi biti dosta, 32 MB napretek. Ne stedim prostor na disku, pa ce stroj dobiti 32 MB. Iz sentimentalnih razloga tu je i MS DOS particija od nekih 20 MB. Odlucio sam /home uvoziti s drugog racunala, pa preostalih 500+ MB ostaje za /var. To je vise nego dovoljno za kucni Usenet news feed. Dobivamo Uredaj Montiran na Velicina /dev/hda1 /dos_c 25 MB /dev/hda2 - (swap) 32 MB /dev/hda3 / 250 MB /dev/hda4 - (prosirena particija) 500 MB /dev/hda5 /var 500 MB kucni:/home /home 1.6 GB Backup ovog stroja obavlja se preko mreze na traku s kucni-a. Posto je sve na ovom racunalu instalirano s CD-ROM-a spasavam samo neke konfiguracijske datoteke iz /etc, moje lokalno instalirane *.tgz datoteke iz /root/IzvorniKod/Instalirano i /var/spool/mail, kao i /var/httpd/html. Njih svake noci kopiram u poseban direktorij, /home/backup na kucni, gdje ih hvata redoviti backup kucni-og. 66.. HHrrvvaattsskkii pprriijjeevvoodd Najnovija verzija ovog prijevoda moze se naci na . Odrzava ga Matej Vela, mvela@public.srce.hr. Svi su prilozi, primjedbe i prijedlozi dobrodosli.