  Particije mini-KAKO
  Kristan Koehntopp, kris@koehntopp.de
  verzija 2.4, 3. studenog 1997.

  Ovaj mini-KAKO pomae u planiranju i dijeljenju prostora na disku za
  svoj Linux sustav. Govori o hardveru diskova, particijama, veliini i
  poloaju swapa, datotenim sustavima, njihovim vrstama i povezanim
  temama. Namjera mi je dati vam neto teoretskog znanja, a ne postupke
  iz prakse.

  ______________________________________________________________________

  Sadraj


  1. Uvod

     1.1 to je ovo?
     1.2 to je u njemu? i povezani KAKO dokumenti

  2. A to su to particije?

     2.1 Backup je vaan
     2.2 Brojevi i imena ureaja

  3. Koje su mi particije potrebne?

     3.1 Koliko particija trebam?
     3.2 Koliki treba biti swap prostor
     3.3 Kamo ide moj swap prostor?
     3.4 Neke injenice o datotenim sustavima i fragmentaciji
     3.5 ivotni vijek datoteka i ciklusi backupa kao kriteriji particioniranja

  4. Primjer

     4.1 Preporueni model za naprednog poetnika

  5. Kako je to na mom raunalu

  6. Hrvatski prijevod

  ______________________________________________________________________



  11..  UUvvoodd



  11..11..  ttoo jjee oovvoo??


  Ovo je Linux mini-KAKO. Mini-KAKO je tekst manjeg obujma koji
  objanjava postupke instalacije ili odravanja Linuxa. Manji je jer je
  njegova tema ili sadraj premalen za pravi KAKO ili ak knjigu. KAKO-i
  nisu prirunici: tome slue man stranice.


  11..22..  ttoo jjee uu nnjjeemmuu?? ii ppoovveezzaannii KKAAKKOO ddookkuummeennttii


  Ovaj mini-KAKO objanjava planiranje i dijeljenje prostora na disku za
  va Linux sustav. Govori o hardveru diskova, particijama, veliini i
  poloaju swap, datotenim sustavima, njihovim vrstama i povezanim
  temama. Namjera mi je dati vam neto teoretskog znanja, pa u uglavnom
  govoriti o principima, a ne alatima.
  Idealno, ovaj biste dokument trebali proitati prije svoje prve
  instalacije, no iz nekog razloga to je pomalo teko veini ljudi.
  Poetnici imaju i drugih problema osim optimiziranja podjele diska. Vi
  ste vjerojatno ve zavrili instaliranje Linuxa i sad se pitate o
  nainima poboljavanja te instalacije ili izbjegavanju nekih gadnih
  greaka u slijedeoj. Pa, oekujte elju za brisanjem i ponovnim
  instaliranjem nakon to zavrite s ovim tekstom.  :-)

  Ovaj mini-KAKO uglavnom je ogranien na planiranje i dijeljenje
  diskovnog prostora. Ne upuuje u koritenje fdisk-a, LILO-a, mke2fs-a
  ili programa za backup. O tome su napisani drugi KAKO-i. Za svjee
  informacije o Linux HOWTO-ima pogledajte LLiinnuuxx HHOOWWTTOO IInnddeexx. Tamo su i
  upute o nabavljanju HOWTO-a.

  Kako bi nauili procjenjivati razne potrebe veliine i brzine za
  razliite dijelove datotenog sustava, proitajte LLiinnuuxx MMuullttiippllee DDiisskkss
  LLaayyoouutt mmiinnii--HHOOWWTTOO Gjoena Steina, gjoen@nyx.net.

  Za upute i razmiljanja o diskovima s vie od 1024 cilindra pogledajte
  LLiinnuuxx LLaarrggee DDiisskk mmiinnii--HHOOWWTTOO Andriesa Brouwera, aeb@cwi.nl.

  Za upute o ograniavanju korisnikog koritenja prostora na disku
  (kvote) proitajte LLiinnuuxx QQuuoottaa mmiinnii--HHOOWWTTOO Alberta M. C. Tama,
  bertie@scn.org).

  Za sada ne postoje openiti dokumenti o backupu diskova, ali nekoliko
  dokumenata govori o specifinim backup rjeenjima. Za upute o
  integriranju Linuxa u IBM ADSM backup okruje pogledajte LLiinnuuxx AADDSSMM
  BBaacckkuupp mmiinnii--HHOOWWTTOO Thomasa Koeniga, Thomas.Koenig@ciw.uni-karlsruhe.de.
  Za upute o backupu Linuxa preko MS DOS-a pogledajte LLiinnuuxx BBaacckkuupp wwiitthh
  MMSSDDOOSS mmiinnii--HHOOWWTTOO Christophera Neufelda, neufeld@physics.utoronto.ca.

  Za upute o pisanju i predavanju HOWTO dokumenata pogledajte LLiinnuuxx
  HHOOWWTTOO IInnddeexx Tima Bynuma, linux-howto@sunsite.unc.edu.

  I pregledavanje /usr/src/linux/Documentation moe biti vrlo plodno.
  Za neke informacije o svojstvima podrke za va disk proitajte
  ide.txt i scsi.txt, te pogledajte direktorij filesystems.


  22..  AA ttoo ssuu ttoo ppaarrttiicciijjee??


  Ubrzo nakon to su izmiljeni PC tvrdi diskovi ljudi su htjeli
  instalirati vie operacijskih sustava, ak i ako je njihov sustav imao
  samo jedan disk.  Zato je bio potreban nain podjele jednog fizikog
  diska na vie logikih.  Eto to je particija: neprekinut slijed
  blokova na vaem tvrdom disku kojeg veina operacijskih sustava
  tretira kao potpuno odvojen disk.

  Oito je da se particije ne smiju preklapati: operacijski sustav
  sigurno nee biti zadovoljan ako neki drugi operacijski sustav
  instaliran na istom stroju brie vane informacije zbog preklapanja
  particija. Izmeu susjednih particija ne bi smjelo biti ni rupa. Takva
  situacija nije tetna, ali tako bacate dragocjen diskovni prostor.

  Disk ne mora biti potpuno particioniran. Moda ete htjeti ostaviti
  neto prostora na kraju diska koji jo nije dodijeljen nijednom
  instaliranom operacijskom sustavu. Poslije, kad shvatite koju
  instalaciju najvie koristite, na taj preostali prostor moete staviti
  datoteni sustav.

  Particije se ne mogu micati niti poveavati ili smanjivati bez
  unitavanja datotenog sustava koji sadre. Zato ponovno
  particioniranje obino ukljuuje backup i vraanje svih datotenih
  sustava o kojim se radi. U stvari, prilino je uobiajeno da potpuno
  poremetite stvari, pa treba spremiti na sigurno sve podatke sa svih
  diskova tog raunala prije nego to i dirnete stvari tipa fdisk.

  Meutim, neke particije s odreenim vrstama datotenih sustava zapravo
  se _m_o_g_u podijeliti bez gubljenja podataka (uz malo sree). Na primjer,
  program fips dijeli MS DOS particije kako bi oslobodili prostora za
  instaliranje Linuxa bez potrebe za ponovnom instalacijom MS DOS-a.
  Ali, jo uvijek neete dirati takve stvari bez paljivog backupa svega
  na stroju, zar ne?


  22..11..  BBaacckkuupp jjee vvaaaann


  Za backup su najzgodnije trake. Brze su, pouzdane i lake za
  koritenje, pa moete esto izvoditi backup, automatski i bez
  problema.

  Banana na podu: ja priam o pravim trakama, ne onom ftape smeu za
  disketne kontrolere. Razmiljajte o SCSI-u: SCSI podrka je ugraena u
  Linux. Ne morate uitavati ASPI podrku, ne gubite dragocjenu HMA i
  kad je jednom SCSI host adapter instaliran, samo prikvaite dodatne
  diskove, trake i CD-ROM-ove. Nema vie I/O adresa, igranja s IRQ-ovima
  ili podeavanja Master/Slave ili PIO razine.

  Uz to: bolji SCSI host adapteri daju vam visoke I/O performanse bez
  puno koritenja CPU-a. ak i kod velike aktivnosti diska brzina
  odgovora bit e dobra. Ako kanite koristiti Linux sustav za vei
  Usenet feed ili postati ISP, ni ne pomiljajte o sustavu bez SCSI-a.


  22..22..  BBrroojjeevvii ii iimmeennaa uurreeaajjaa


  Broj particija na Intel sustavu ogranien je od poetka: izvorna
  particijska tabela instalirala se kao dio boot sektora i sadravala
  prostora za samo 4 particije. Ove particije sada se nazivaju primarne
  particije. Kad je potreba za vie particija na sustavu postala
  oigledna, izmiljene su logike particije. Broj logikih particija
  nije ogranien: svaka logika particija sadri pokaziva na slijedeu
  logiku particiju, pa teoretski moete imati neogranien lanac
  particija.

  Iz razloga kompatibilnosti moralo se oznaiti prostor koji koriste sve
  logike particije. Ako koristite logike particije, jedna je primarna
  particija oznaena kao eexxtteennddeedd (proirena), a njen poetak i kraj
  pokazuju na prostor koji zauzimaju vae logike particije. Naravno,
  prostor svih logikih particija mora biti neprekinut. Moe postojati
  samo jedna proirena particija: nijedan fdisk nee stvoriti vie od
  jedne.

  Linux radi s ogranienim brojem particija po disku. Pod Linuxom moete
  koristiti 4 primarne particije (3 korisne, ako koristite logike
  particije) i najvie 15 particija na SCSI disku (na IDE disku sve
  skupa 63).

  Jedina vana stvar kod datoteke ureaja su njen mmaajjoorr (vei) i mmiinnoorr
  (manji) broj koji su pokazani umjesto veliine:


  $ ls -l /dev/hda
  brw-rw----   1 root     disk       3,   0 Jul 18  1994 /dev/hda
                                     ^    ^
                                     |    manji broj ureaja
                                     vei broj ureaja

  Kod pristupa datoteci ureaja, vei broj odabire podrku koja se
  poziva za ulaz/izlaz ureaja. Ovaj poziv obavlja se s manjim brojem
  kao parametrom i znaenje manjeg broja u potpunosti ovisi o podrci.
  Koritenje manjih brojeva obino opisuje dokumentacija podrke. Za IDE
  diskove dokumentacija je u /usr/src/linux/Documentation/ide.txt. Za
  SCSI diskove takvu dokumentaciju oekivali biste u
  /usr/src/linux/Documentation/scsi.txt, ali tamo je nema. Morat ete
  provjeriti izvorni kod podrke (/usr/src/linux/driver/scsi/sd.c,
  184.-196. red). Na sreu, popis imena i brojeva ureaja Petera Anvina
  nalazi se u /usr/src/linux/Documentation/devices.txt; pogledajte opise
  blok ureaja, vei 3, 22, 33 i 34 za IDE i vei 8 za SCSI diskove.
  Vei i manji broj dugi su jedan bajt i zbog toga je broj particija na
  disku ogranien.

  O imenima ureaja postoje konvencije na koje se oslanjaju mnogi alati
  sustava.  Oekuju da se vai IDE diskovi zovu /dev/hd*, a SCSI diskovi
  /dev/sd*. Diskovi su oznaeni s a, b, c, ..., pa je /dev/hda va prvi
  IDE disk, a /dev/sda va prvi SCSI disk. Oba ureaja predstavljaju
  cijele diskove, od prvog bloka. Pisanje na ove ureaje krivim alatima
  unitit e njihov master boot loader i particijsku tabelu, inei sve
  podatke na tom disku ili va sustav nedostupnim. Pazite to radite, i,
  opet, backup prije toga.

  Primarne su particije 1, 2, 3 i 4. Dakle, /dev/hda1 je prva primarna
  particija na prvom IDE disku itd. Logike particije imaju brojeve
  iznad 5, pa je /dev/sdb5 prva logika particija na drugom SCSI disku.

  Svaka particija ima adresu poetnog i zavrnog bloka i vrstu. Vrsta je
  numeriki kod (jedan bajt) koji dotinu particiju pripisuje odreenoj
  vrsti operacijskog sustava. Na sreu raunalnih konzultanata kodovi za
  vrste particija nisu ba jedinstveni, pa uvijek postoji mogunost da
  dva operacijska sustava koriste isti kod vrste.

  Linux koristi kod 0x82 za swap particije i 0x83 za "uroene" datotene
  sustave (za veinu vas to je ext2). Nekad popularan, sad zastarjeli
  Linux/Minix datoteni sustav koristio je kod 0x81. OS/2 svoje
  particije oznaava s 0x07, kao i NTFS Windowsa NT. MS DOS koristi
  nekoliko kodova za razne varijante FAT datotenog sustava: poznate su
  0x01, 0x04 i 0x06. DR-DOS je koristio 0x81 za zatiene FAT particije,
  tako se sudarajui s Linux/Minix-om, no ni Linux/Minix ni DR-DOS vie
  nisu u irokoj primjeni.  Usput, proirena particija koja se koristi
  kao sadravatelj logikih ima kod 0x05.

  Particije se stvaraju i briu programom fdisk. Svaki operacijski
  sustav s malo samopotovanja dolazi s fdiskom i koji se tradicionalno
  ak i zove fdisk (ili FDISK.EXE) u skoro svim OS-evima. Neki fdiskovi,
  kao to je DOS-ov, poneto su ogranieni u radu s particijama drugih
  operacijskih sustava. Takva ogranienja ukljuuju potpunu nesposobnost
  rada s bilo ime to ima nepoznat kod, nesposobnost rada s brojevima
  cilindara veim od 1024 i nesposobnost stvaranja ili ak razumijevanja
  particija koje ne zavravaju na granici cilindra. Na primjer, MS-DOS
  fdisk ne moe brisati NTFS particije; OS/2 fdisk poznat je po tihom
  "ispravljanju" particija stvorenih u Linux fdisku koje ne zavravaju
  na granici cilindra; obojica, DOS i OS/2 fdisk, imaju problema s
  diskovima koji imaju vie od 1024 cilindra (za detalje o takvim
  diskovima pogledajte LLaarrggee ddiisskk mmiinnii--HHOOWWTTOO).


  33..  KKoojjee ssuu mmii ppaarrttiicciijjee ppoottrreebbnnee??



  33..11..  KKoolliikkoo ppaarrttiicciijjaa ttrreebbaamm??



  Dakle, koje vam particije trebaju? Pa, neki operacijski sustavi ne
  vjeruju u dizanje s logike particije iz razloga neshvatljivih bilo
  kojem razumnom umu. Zato ete vjerojatno rezervirati svoje primarne
  particije za dizanje MS-DOS-a, OS/2-a i Linuxa ili to vam ve treba.
  Nemojte zaboraviti da je potrebna samo jedna primarna particija za
  proirenu particiju, koja sadri ostale logike particije.

  Dizanje operacijskih sustava obavlja se u realnom modu i ukljuuje
  petljanje s BIOS-ima i granicom od 1024 cilindra. Vjerojatno ete
  svoje particije za dizanje staviti u prva 1024 cilindra svog diska
  kako bi izbjegli bilo kakve probleme. Opet, za vie detalja proitajte
  LLaarrggee ddiisskk mmiinnii--HHOOWWTTOO.

  Za instalaciju Linuxa potrebna vam je barem jedna particija. Ako se
  kernel uitava s te particije (na primjer pomou LILO-a), mora ju moi
  itati va BIOS. Ako za uitavanje svog kernela koristite druga
  sredstva (na primjer disketu ili LOADLIN.EXE, program za uitavanje
  Linuxa iz MS DOS-a) particija moe biti bilo gdje. U svakom sluaju,
  vrsta joj mora biti 0x83 (LLiinnuuxx nnaattiivvee).

  Vaem e sustavu trebati swap. Ako neete koristiti datoteke, potrebna
  vam je posveena swap particija. Poto joj pristupa samo Linux kernel
  koji ne pati od manjaka PC BIOS-a, ona se moe nalaziti bilo gdje.  Za
  nju preporuam koritenje logike particije (/dev/?d?5 i vie).
  Posveene Linux swap particije imaju vrstu 0x82 (LLiinnuuxx sswwaapp).

  To su minimalne potrebe. Moda e vie Linux particija biti korisnije.
  itajte dalje.


  33..22..  KKoolliikkii ttrreebbaa bbiittii sswwaapp pprroossttoorr


  Ako ste se odluili za posebnu swap particiju, to je openito Dobra
  Ideja [tm], u procjeni njene veliine slijedite ove savjete:

    Kod Linuxa se RAM i swap zbrajaju (to ne vrijedi za sve Unixe). Na
     primjer, ako imate 8 MB RAM-a i 12 MB-a swap-a, imate ukupno 20 MB
     virtualne memorije.

    Uz svoj swap prostor trebali biste barem 16 MB ukupne virtualne
     memorije. Prema tome, za 4 MB RAM-a uzmite barem 12 MB swap-a, za 8
     MB RAM-a barem 8 MB swap-a.

    Pod Linuxom swap particija ne moe biti vea od 128 MB. Tonije,
     particija moe biti vea od 128 MB, ali dodatni prostor nikad se ne
     koristi.  Ako elite vie od 128 MB swap-a, napravite vie swap
     particija.

    Kod procjene veliine swap prostora imajte na umu da previe
     prostora moda uope nee biti korisno.  Svaki proces ima svoj
     wwoorrkkiinngg sseett (radni skup). To je skup stranica u memoriji koje e
     procesor obraditi u vrlo bliskoj budunosti. Linux pokuava
     predvidjeti te pristupe memoriji (uz pretpostavku da e se nedavno
     koritene stranice uskoro opet koristiti) i te stranice dri u RAM-
     u ako je to mogue.  Ako program ima dobru "lokalnost pristupa" ova
     e pretpostavka biti tona i algoritam predvianja e raditi.
     Dranje radnog skupa u glavnoj memoriji radi samo ako je dovoljno
     glavne memorije. Ako na raunalu radi previe procesa, kernel je
     prisiljen na disk stavljati stranice kojima e uskoro opet
     pristupiti (tako nameui izbacivanje stranice nekog drugog radnog
     skupa i potom ubacivanje stranice kojoj se pristupa). Ovo obino
     zavrava vrlo velikim porastom aktivnosti i znaajnim padom
     performansi. Za raunalo u ovakvom stanju kae se da ttrraasshhaa (gubi
     vrijeme).  Na trashing raunalu procesi u biti rade s diska, a ne
     iz RAM-a.  Oekivajte pad performansi koji otprilike odgovara
     omjeru brzine pristupa memoriji i disku.  Po vrlo staroj procjeni
     iz dana PDP-a i Vaxa veliina radnog skupa programa je oko 25%
     njegove virtualne veliine. Prema tome, vjerojatno je beskorisno
     imati swap vei od trostruke veliine vaeg RAM-a.  Ali nemojte
     zaboraviti da je ovo samo procjena. Lako je napraviti scenarije po
     kojima programi imaju vrlo velike ili vrlo male radne skupove. Na
     primjer, simulacijski program s velikom koliinom podataka kojoj se
     pristupa vrlo sluajno imao bi skoro nikakvu lokalnost pristupa u
     svom ddaattaa segmentu, pa bi njegov radni skup bio poprilino velik.
     S druge strane, xv s puno istovremeno otvorenih JPEG-ova koji su
     svi, osim jednoga, ikone, imao bi vrlo velik data segment. Ali sva
     pretvaranja slika obavljaju se na jednoj slici, pa vei dio
     memorije koju xv zauzima nije ni taknut. Isto vrijedi i za editor s
     puno prozora od kojih se samo jedan mijenja odjednom. Ovi programi
     imaju -- ako su oblikovani kako treba -- vrlo visoku lokalnost
     pristupa i njihovi veliki dijelovi mogu se drati na swap-u bez
     veeg utjecaja na performanse.  Procjena o 25% iz doba komandne
     linije moda se ini sumnjivom u doba suvremenih GUI programa koji
     rade na vie dokumenata, ali ne znam za bilo kakve novije dokumente
     o takvim brojkama.

  Dakle, za konfiguraciju s 16 MB RAM-a, pri minimalnoj konfiguraciji
  swap nije potreban, a vie od 48 MB swap-a vjerojatno je beskorisno.
  Toan iznos potrebne memorije ovisi o mjeavini aplikacija koritenih
  na raunalu (a to ste drugo oekivali?).


  33..33..  KKaammoo iiddee mmoojj sswwaapp pprroossttoorr??



    Mehanika je spora, elektronika je brza.  Suvremeni tvrdi diskovi
     imaju puno glava. Prebacivanje izmeu glava na istoj stazi brzo je
     jer je potpuno elektroniko. Prebacivanje izmeu staza je sporo,
     poto ukljuuje pomicanje stvarne tvari.  Prema tome, ako imate
     disk s puno glava i drugi s manje glava koji su jednaki po drugim
     osobinama, disk s vie glava bit e bri.  No dijeljenje swapa i
     dranje na oba diska bit e jo bre.

    Stariji diskovi na svim stazama imaju isti broj sektora. Na takvim
     diskovima swap e biti najbri na sredini diska ako pretpostavimo
     da e se vaa glava na swap podruje pomaknuti sa sluajne staze.

    Noviji diskovi koriste ZBR (ZZone BBit RRecording).  Imaju vie
     sektora na vanjskim stazama. Uz stalan broj okretaja, ovo rezultira
     puno boljim performansama na vanjskim stazama nego na unutarnjim.
     Svoj swap stavite na bre staze.

    Naravno, glava vaeg diska nee se kretati sluajno. Ako je swap
     prostor na sredini diska izmeu stalno zaposlene home particije i
     skoro nekoritene particije za arhive, bolje bi bilo da je swap
     usred home particije za jo krae pokrete glave. Jo bi bolje bilo
     kad bi swap bio na drugom, nekoritenom disku.

  _S_a__e_t_a_k_: swap stavite na brz disk s mnogo glava koji nije zauzet
  drugim stvarima. Ako imate vie diskova swap podijelite i razbacajte
  po svojim diskovima, ili ak kontrolerima.

  _J_o_ _b_o_l_j_e_: kupite jo RAM-a.


  33..44..  NNeekkee iinnjjeenniiccee oo ddaattootteenniimm ssuussttaavviimmaa ii ffrraaggmmeennttaacciijjii


  O prostoru na disku brine se operacijski sustav u jedinicama blokova i
  njihovim fragmentima. Na ext2, fragmenti i blokovi moraju biti jednake
  veliine, pa se moemo usredotoiti na blokove.

  Datoteke mogu imati bilo koju veliinu. Ne zavravaju na granicama
  blokova.  Tako je kod svake datoteke dio zadnjeg bloka datoteke baen.
  Ako pretpostavimo da su veliine datoteka sluajne, beskorisno je
  otprilike pola bloka na svaku datoteku na vaem disku. Tanenbaum ovo u
  svojoj knjizi OOppeerraattiinngg SSyysstteemmss zove "internom fragmentacijom".

  Broj datoteka na disku moete pogoditi po broju zauzetih inodea. Na
  mom disku


  # df -i
  Filesystem           Inodes   IUsed   IFree  %IUsed Mounted on
  /dev/hda3              64256   12234   52022    19%  /
  /dev/hda5              96000   43058   52942    45%  /var


  otprilike je 12 000 datoteka na / i oko 44 000 datoteka na /var. Ako
  je veliina bloka 1 kB, u zavrnim blokovima datoteka izgubljeno je
  oko 6 + 22 = 28 MB prostora na disku. Da sam izabrao veliinu bloka od
  4 kB, izgubio bih 4 puta manje prostora.

  No prenoenje podataka bre je za velike, neprekinute komade podataka.
  Zato ext2 pokuava unaprijed zauzeti 8 neprekinutih blokova za rastue
  datoteke.  Nekoriteni blokovi odbacuju se pri zatvaranju datoteke, pa
  prostor nije baen.

  Prekinut slijed blokova datoteke lo je za brzinu jer se datotekama
  esto pristupa sekvencijalno. Operacijski sustav prisiljava na
  dijeljenje pristupa disku, a disk na pomicanje glave. Ovo se naziva
  "eksterna fragmentacija" ili jednostavno "fragmentacija" i uobiajen
  je problem na DOS-ovim datotenim sustavima.

  ext2 ima nekoliko strategija izbjegavanja eksterne fragmentacije.
  Fragmentacija obino nije velik problem za ext2, ak ni na vrlo
  koritenim particijama kao to je Usenet news spool. Iako postoji alat
  za defragmentiranje ext2 datotenih sustava, nitko ga ne koristi i
  nije u toku s trenutnom verzijom ext2. Koristite ga, ali na svoju
  odgovornost.

  MS DOS datoteni sustav dobro je poznat po svojem patolokom radu s
  prostorom diska. Zajedno s beskonanim buffer cacheom koje MS DOS
  koristi uinak fragmentacije datoteka na brzinu vrlo je zamjetan.
  Korisnici DOS-a navikli su na defragmentiranje diska svakih par
  tjedana i neki su o defragmentaciji razvili neka ritualna vjerovanja.
  Te navike ne bi trebalo prenijeti na Linux i ext2. Linuxovi datoteni
  sustavi uz normalno koritenje ne trebaju defragmentaciju to se
  odnosi na bilo koju situaciju s barem 5% slobodnog prostora na disku.

  MS DOS-ov datoteni sustav takoer je poznat po gubljenju velikih
  koliina diskovnog prostora zbog interne fragmentacije. Za particije
  vee od 256 MB veliine bloka postaju visoke do beskorisnosti (ovo je
  donekle ispravljeno u FAT32).

  ext2 vam ne namee izbor velikih blokova za velike datotene sustave,
  osim kod vrlo velikih datotenih sustava veih od 0.5 TB (jedan
  terabajt sadri 1024 gigabajta), gdje manje veliine blokova postaju
  nedjelotvorne.  Tako, za razliku od DOS-a, ne postoji potreba za
  dijeljenjem velikih diskova na vie particija kako bi se smanjila
  veliina bloka. Ako je mogue, koristite predodreenu veliinu od 1
  kB-a. Moda ete na nekim particijama eksperimentirati s 2 kB velikim
  blokovima, ali oekujte neke rijetko susretane bagove: veina ljudi
  koristi predodreeno.


  33..55..  ppaarrttiicciioonniirraannjjaa iivvoottnnii vviijjeekk ddaattootteekkaa ii cciikklluussii bbaacckkuuppaa kkaaoo
  kkrriitteerriijjii


  Na ext2 odluke o particioniranju trebale bi biti voene razmatranjem
  backupa i izbjegavanjem eksterne fragmentacije zbog razliitog
  ivotnog vijeka datoteka.

  Datoteke imaju svoj ivotni vijek. Nakon to je datoteka stvorena,
  neko e vrijeme ostati na sustavu, a zatim biti izbrisana. Trajanje
  datoteka u sustavu je vrlo raznolika i dijelom ovisi o mjestu
  datoteke. Na primjer, datoteke u /bin, /sbin, /usr/sbin, /usr/bin i
  slinima vjerojatno e imati vrlo dug vijek: mnogi mjeseci i vie.
  Datoteke u /home imaju srednji vijek: otprilike nekoliko tjedana.
  Datoteke u /var obino kratko ive: gotovo nijedna datoteka u
  /var/spool/news nee ostati vie od nekoliko dana, a datotekama u
  /var/spool/lpd vijek se mjeri u minutama ili manje.

  Za backup je korisno kad je veliina dnevnog backupa manja od
  kapaciteta jednog medija. Dnevni backup moe biti potpun ili
  inkrementalan.

  Moete se odluiti za particije koje su dovoljno male da stanu na
  jedan medij (ako ste odabrali potpune dnevne backupe). U svakom
  sluaju, particija bi trebala biti dovoljno mala da dnevna delta (sve
  promijenjene datoteke) stane na jedan medij (ako ste odabrali
  inkrementalni backup i kanite mijenjati medij za tjedni/mjeseni
  potpuni backup -- uz vae prisustvo).

  Vaa strategija backupa ovisi o toj odluci.

  Kod planiranja i kupovanja diskovnog prostora, nemojte zaboraviti
  ostaviti dovoljno novca za odgovarajui backup! Podaci bez backupa
  bezvrijedni su! Cijena ponovne proizvodnje podataka puno je vea od
  cijene backupa za gotovo svakoga!

  Za brzinu je korisno dranje datoteka razliitog vijeka na razliitim
  particijama. Ovako e se kratkotrajne datoteke na news particiji vrlo
  teko fragmentirati. To nee utjecati na brzinu / ili /home particije.


  44..  PPrriimmjjeerr



  44..11..  PPrreeppoorruueennii mmooddeell zzaa nnaapprreeddnnoogg ppooeettnniikkaa


  Uobiajeno je napraviti /, /home i /var particije kao to je gore
  objanjeno. Jednostavno je za instalaciju i odravanje i dovoljno se
  razlikuje da bi izbjeglo krivi uinak zbog razliitog ivotnog vijeka.
  Dobro odgovara i backup modelu: skoro se nitko ne bavi backupom USENET
  news spoolova i u /var se isplati spaavati samo neke datoteke
  (/var/spool/mail mi prvi pada na pamet). S druge strane, / se rijetko
  mijenja i moe ga se backupirati kad je potrebno (nakon promjena
  konfiguracije), a dovoljno je malen da potpuno stane na veinu medija
  (250 do 500 MB, ovisno o koliini instaliranih programa). /home sadri
  vane korisnike podatke i trebalo bi ga dnevno backupirati.  Neke
  instalacije imaju vrlo velik /home i zato moraju koristiti
  inkrementalne backupe.

  Neki sustavi i /tmp stavljaju na posebnu particiju, drugi ga
  simboliki veu za /var/tmp kako bi postigli isti uinak (primjetite
  da ovo utjee jednokorisniki mod kada je /var nedostupan, pa sustav
  nema /tmp dok ga ne napravite ili runo montirate /var) ili ga
  stavljaju na RAM disk (ovo radi Solaris, na primjer). Tako je /tmp
  izvan / to je dobra ideja.

  Ovaj je model prikladan i za nadogradnje ili ponovne instalacije:
  snimite svoje konfiguracijske datoteke (ili cijeli /etc) u neki
  direktorij na /home particiji), izbriite svoj /, ponovno instalirajte
  i stare konfiguracije vratite iz snimljenog direktorija na /home.


  55..  KKaakkoo jjee ttoo nnaa mmoomm rraauunnaalluu


  Na mojoj je polici stajala jedna stara 386-ica na 40 Mhz, s ISA
  sabirnicom, koju sam napustio prije dvije godine jer mi vie nije
  trebala. Htio sam ju pretvoriti u malen posluitelj mog kunog LAN-a
  bez X-a.

  Evo kako sam to napravio: uzeo sam tu 386-icu i na nju stavio 16 MB
  RAM-a.  Dodao jeftini EIDE disk, najmanji kojeg sam naao (800 MB) i
  Ethernet karticu. Dodao stari Hercules jer sam za njega jo imao
  monitor. Instalirao Linux i tamo imam lokalni NFS, SMB, HTTP, LPD/LPR
  i NNTP posluitelj, kao i router pote i POP3 posluitelj. Uz dodatnu
  ISDN karticu stroj mi je postao i TCP/IP router i firewall.

  Veina je prostora na disku tog raunala otilo u /var,
  /var/spool/mail, /var/spool/news i /var/httpd/html.  /var sam stavio
  na odvojenu, veliku particiju. Na tom stroju nee biti korisnika, pa
  nisam napravio /home particiju, a /home je montiran s neke druge radne
  stanice preko NFS-a.

  Linux bez X-a uz nekoliko lokalno instaliranih alata bit e sasvim
  zadovoljan na / particiji od 250 MB. Raunalo ima 16 MB RAM-a, ali na
  njemu e raditi dosta posluitelja. 16 MB swapa trebalo bi biti dosta,
  32 MB napretek. Ne tedim prostor na disku, pa e stroj dobiti 32 MB.
  Iz sentimentalnih razloga tu je i MS DOS particija od nekih 20 MB.
  Odluio sam /home uvoziti s drugog raunala, pa preostalih 500+ MB
  ostaje za /var. To je vie nego dovoljno za kuni Usenet news feed.

  Dobivamo

             Ureaj        Montiran na               Veliina
             /dev/hda1     /dos_c                       25 MB
             /dev/hda2     - (swap)                     32 MB
             /dev/hda3     /                           250 MB
             /dev/hda4     - (proirena particija)     500 MB
             /dev/hda5     /var                        500 MB
             kuni:/home   /home                       1.6 GB


  Backup ovog stroja obavlja se preko mree na traku s kuni-a. Poto je
  sve na ovom raunalu instalirano s CD-ROM-a spaavam samo neke
  konfiguracijske datoteke iz /etc, moje lokalno instalirane *.tgz
  datoteke iz /root/IzvorniKod/Instalirano i /var/spool/mail, kao i
  /var/httpd/html. Njih svake noi kopiram u poseban direktorij,
  /home/backup na kuni, gdje ih hvata redoviti backup kuni-og.


  66..  HHrrvvaattsskkii pprriijjeevvoodd


  Najnovija verzija ovog prijevoda moe se nai na
  <http://dokumentacija.linux.hr/Particije.html>.  Odrava ga Matej
  Vela, mvela@public.srce.hr.  Svi su prilozi, primjedbe i prijedlozi
  dobrodoli.



